III. osnovna škola Varaždin ima dugu tradiciju koja seže u prvu polovicu 19. stoljeća. Prvi koraci prema njezinu osnivanju učinjeni su 1836. godine, kada je zagrebački biskup Aleksandar Alagović izdao naredbu o osnivanju škola u župama svojega patronata te biškupečkoj župi darovao zemljište za izgradnju škole. Prema zapisima školske spomenice, škola je počela s radom 1842. godine, kada ju je pohađao 31 učenik, dok se 25. kolovoza 1846. smatra službenim datumom njezina utemeljenja. Bila je to trogodišnja općinska seoska škola u kojoj se nastava odvijala na hrvatskome jeziku.

Kako je rastao broj učenika, mijenjali su se i prostorni i organizacijski uvjeti rada. Godine 1878. izgrađena je nova školska zgrada s dvjema učionicama i učiteljskim stanovima. Već krajem 19. i početkom 20. stoljeća škola prati tadašnje suvremene obrazovne i društvene promjene: razvija školsku knjižnicu, vodi brigu o zdravlju učenika, organizira izlete, a 1925. u nastavu se uvodi projekcijski aparat. Škola pritom nije bila samo mjesto poučavanja nego važan dio života Biškupca i njegove zajednice.

Nakon Drugoga svjetskog rata započinje razdoblje snažnoga razvoja. Škola postupno prerasta u punu osmogodišnju školu, a 1952. dobiva naziv III. osmogodišnja škola Varaždin. Nagli rast broja učenika zahtijevao je proširenje prostora pa je 1955. dovršena dogradnja školske zgrade. Od školske godine 1958./1959. škola djeluje kao eksperimentalna škola i uvodi cjelodnevni boravak, a posebnu je prepoznatljivost stekla djelovanjem učeničke zadruge „Budućnost“. Godine 1962. dobiva naziv Osnovna škola „Braća Vidović“, a 1991. vraćen joj je naziv III. osnovna škola Varaždin, koji nosi i danas.

Devedesete godine obilježene su Domovinskim ratom i potrebom očuvanja kontinuiteta rada u nesigurnim okolnostima. Nastava je 1991./1992. u više navrata prekidana, a škola je prihvaćala učenike iz ratom pogođenih područja. Unatoč teškoćama nastavila je razvijati svoj identitet i povezanost sa zajednicom. Školske godine 1995./1996. svečano je obilježena 150. godišnjica škole, obnovljeni su unutarnji prostori i fasada stare zgrade, a počeo je izlaziti i školski list „Vedrac“. Od 2001. godine Grad Varaždin preuzima osnivačka prava i veću brigu o materijalnim uvjetima rada škole.

Početak 21. stoljeća donio je velika infrastrukturna ulaganja. Nakon dugogodišnjega problema neodgovarajućega prostora za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, 31. siječnja 2005. otvorena je nova sportska dvorana, uz koju je škola dobila i nove učionice, kabinete i administrativne prostore. Uređeni su školsko dvorište, knjižnica i krovište, a 2005./2006. i suvremena kuhinja s blagovaonicom te učionica kemije i biologije. Sljedeći veliki iskorak dogodio se 1. rujna 2008. otvaranjem nove školske zgrade s deset učionica. Time su stvoreni uvjeti za organizaciju nastave u jednoj smjeni i uvođenje produženoga boravka.

Razdoblje nakon 2008. donosi snažnu modernizaciju škole. Digitalizacija poslovanja započinje uvođenjem e-Matice 2008., a od školske godine 2013./2014. koristi se e-Dnevnik. U istoj školskoj godini škola se uključuje u eTwinning zajednicu i ostvaruje prvi međunarodni projekt „Christmas Traditions“ sa školama iz Italije i Poljske. Godine 2014./2015. postaje GLOBE škola i uključuje učenike u međunarodna istraživanja okoliša, a istodobno se razvijaju građanski odgoj, projektno učenje i učionica na otvorenom. Škola od 2009. kontinuirano domaćin je Županijskoga natjecanja iz tehničke kulture, a od 2011./2012. njeguje se i tradicija školske biciklijade.

U prosincu 2016. svečano je obilježena 170. godišnjica škole. Sljedećih godina školski život dodatno se obogaćuje novim programima i manifestacijama. Godine 2017. škola se uključuje u međunarodno matematičko natjecanje „Klokan bez granica“, a 2018. prvi put sudjeluje u Noći knjige. Učenici sve aktivnije sudjeluju i u oblikovanju školskoga prostora: njihovim angažmanom i suradnjom s lokalnom zajednicom 2019. izgrađena je nadstrešnica uz učionicu na otvorenom. Od školske godine 2019./2020. nastava se provodi prema novim kurikulumima u sklopu kurikularne reforme, uz sve snažnije korištenje digitalnih alata, projektnoga i istraživačkoga rada te formativnoga vrednovanja.

Posebno izazovno razdoblje započelo je u ožujku 2020., kada je zbog pandemije bolesti COVID-19 nastava preseljena u virtualno okruženje i organizirana putem platforme Microsoft Teams. Škola se u kratkom vremenu prilagodila potpuno novom načinu rada, a iskustva toga razdoblja dodatno su naglasila važnost digitalnih kompetencija, neposrednih odnosa, mentalnoga zdravlja i dobrobiti učenika.

Novo razvojno razdoblje započinje školske godine 2021./2022., kada se razvoj škole snažnije usmjerava prema interkulturalnosti, internacionalizaciji te europskim i međunarodnim projektima. Erasmus+, eTwinning i mobilnosti učenika i učitelja postaju jedno od prepoznatljivih obilježja škole, a uspostavljaju se partnerstva sa školama iz različitih europskih zemalja. Škola prvi put stječe oznaku eTwinning škola za razdoblje 2023. – 2024., potvrđujući kvalitetu svojega projektnog i međunarodnog djelovanja.

Istodobno se razvijaju nove tradicije i sadržaji školskoga života. Krajem 2022. održan je prvi božićni sajam humanitarnoga karaktera, a školske godine 2022./2023. pokrenuta je Kestenijada koja okuplja učenike, roditelje i zaposlenike. Godine 2023. izrađen je eko-mural od recikliranih materijala, a ispred škole posađen je novi drvored lipa, čime je simbolika stabla, prisutna kroz dugu povijest škole, dobila novo značenje.

Posljednje godine obilježene su i opsežnim ulaganjem u prostor i održivost. Od 2021. intenzivnije se obnavljaju učionice, sportska dvorana i drugi školski prostori. Tijekom 2023./2024. postavljeni su epoksidni podovi u hodnicima staroga dijela škole, obnovljeno je krovište dvorane i svjetlarnici te sanirani ravni krovovi. Na krov dvorane postavljeni su solarni paneli i puštena je u rad solarna elektrana, čime škola čini značajan korak prema korištenju obnovljivih izvora energije. U 2024./2025. uređeni su i osvježeni unutarnji prostori, a pokrenuta je i nova tradicija prema kojoj svaka generacija prvašića sadi svoje stablo.

U školskoj godini 2025./2026. završila je energetska obnova staroga dijela škole, koja uključuje ugradnju rekuperatora, LED rasvjete i obnovu fasade. Tako se povijesni razvoj III. osnovne škole Varaždin nastavlja i danas: od male škole s 31 učenikom do suvremene ustanove koja svoju 180-godišnju tradiciju povezuje s modernim pedagoškim pristupima, digitalizacijom, međunarodnom otvorenošću, uključivošću i održivim razvojem.

Škola je prepoznatljiva i po dvjema starim lipama koje su zasađene oko 1645. godine, kad je posvećena i župna crkva, kao dio crkvenog okoliša. O spomenutim lipama čitamo i u našoj spomenici: “Lipa je eto od davnih vremena bila slavenskom rodu ne samo milo nego i sveto drvo. Nježnost njena tkiva, divna njena hladovina i još divniji miris njenih nježnih ljekovitih cvjetića, ucjepljivali su u mekanu slavensku dušu neki posebni osjećaj i poštovanje.” (U Biškupcu, kolovoza 1929.)

Prvi učitelj bio je Janko Gjorgji, a kao učitelj u Biškupcu je služio trideset godina. Naslijedio ga je Vatroslav (Ignac) Pavlić koji je u Biškupec došao iz Zaboka. Deset godina kasnije, školske godine kasnije 1886./1887. imenovan je učitelj Vatroslav Pavlić “brezplatnim ravnajućim učiteljem opće pučke škole u Biškupcih”

Školski odbor osnovan je 1875. godine i odmah je počeo s radom. Prvi mjesni predsjednik školskog odbora bio je domaći župnik Eduardo Roneš.

III. osnovna škola Varaždin danas je suvremena, uključiva i razvojno usmjerena odgojno-obrazovna ustanova koju pohađa 346 učenika raspoređenih u 21 razredni odjel. Školsko područje obuhvaća južni dio Varaždina te naselja Jalkovec, Poljana Biškupečka, Črnec i Gojanec. Nastava se organizira u jednoj smjeni, s početkom u 8 sati, a za učenike od 1. do 4. razreda organiziran je produženi boravak u četiri skupine. Učenicima putnicima osiguran je organizirani autobusni prijevoz.

Nastava se odvija u trima školskim zgradama koje su se razvijale i dograđivale u skladu s potrebama škole. Učionice su opremljene računalima, pametnim pločama, interaktivnim ekranima, projektorima i tabletima, a sportska dvorana pruža kvalitetne uvjete za nastavu, izvannastavne aktivnosti i školska događanja. Škola kontinuirano ulaže u uređenje prostora i suvremena nastavna sredstva, a dostupna je i putem virtualne šetnje koja omogućuje upoznavanje školskih prostora i ozračja.

Odgojno-obrazovni rad temelji se na suvremenim pedagoškim pristupima i raznolikim oblicima učenja: suradničkom, projektnom i istraživačkom radu, radionicama i iskustvenom učenju. Posebna se pozornost posvećuje učenicima s teškoćama i darovitim učenicima, za koje se planiraju prilagodbe i oblici individualiziranoga rada. Time škola potvrđuje svoju usmjerenost na uključivost, kvalitetu rada i cjeloviti razvoj svakoga učenika.

Važan dio školskoga života čine dodatna i dopunska nastava te brojne izvannastavne aktivnosti kroz koje učenici razvijaju interese, talente, kreativnost, samostalnost, radne navike i odgovornost. Škola potiče i aktivnu ulogu učenika u oblikovanju školskoga života. Dječji forum, participativne aktivnosti i sudjelovanje u Dječjem gradskom vijeću učenicima omogućuju da predlažu ideje, sudjeluju u donošenju odluka i pridonose unapređenju školskoga prostora. U školskoj godini 2025./2026. ponovno je oživljena i tradicija učeničkog zadrugarstva osnivanjem zadruge „Mali zadrugari“.

Posebno prepoznatljivo obilježje škole danas je njezina međunarodna otvorenost. Sudjelovanjem u Erasmus+ i eTwinning projektima, mobilnostima učenika i učitelja te suradnjama s europskim školama, učenicima se pružaju prilike za razvoj jezičnih, digitalnih, građanskih i međukulturnih kompetencija. Internacionalizacija je tako postala jedno od važnih obilježja suvremenoga identiteta škole.

Jednako važni dijelovi školskoga identiteta su sigurnost, dobrobit učenika, inkluzija i preventivni rad. Stručni suradnici, učitelji i razrednici zajednički prate obrazovne, razvojne, socijalne i emocionalne potrebe učenika, dok preventivni programi pridonose razvoju socioemocionalnih vještina, mentalnom zdravlju, nenasilnoj komunikaciji i kvalitetnim međuljudskim odnosima. Škola pritom njeguje kulturu poštovanja različitosti, solidarnosti i međusobne podrške.

Snažna je i povezanost škole s roditeljima i lokalnom zajednicom. Roditelji se uključuju u školske programe, projekte, humanitarne aktivnosti i manifestacije, a suradnja se temelji na otvorenoj komunikaciji, povjerenju i zajedničkoj brizi za dobrobit učenika. Školski život dodatno obogaćuju kulturne, humanitarne, ekološke, sportske i građanske aktivnosti koje učenicima omogućuju da znanje povezuju sa stvarnim životom i zajednicom kojoj pripadaju.

Današnju Treću najbolje sažimaju njezina misija „Stvaramo zajednicu u kojoj se svatko osjeća sigurno i ostvaruje svoje potencijale“ i vizija „Različitosti nas spajaju i čine jačima“. One odražavaju školu koja čuva svoju tradiciju, ali je istodobno otvorena suvremenim pedagoškim pristupima, digitalnoj transformaciji, međunarodnoj suradnji i potrebama novih generacija učenika.