Učiteljica njemačkog jezika Željka Hutinski provela je u prosincu 2025. godine međunarodno istraživanje o uporabi umjetne inteligencije u nastavi njemačkog kao stranog jezika te rezultate objavila u stručnoj publikaciji „Künstliche Intelligenz im Deutschunterricht – Erfahrungen und Empfehlungen aus der Praxis“ početkom 2026. godine u Varaždinu. Istraživanje obuhvaća 117 nastavnika iz niza europskih zemalja koji podučavaju njemački kao strani jezik i daje vrijedan uvid u to kako učitelji doživljavaju i koriste AI u svojem svakodnevnom radu.​

Cilj istraživanja bio je ispitati koliko često učitelji koriste AI alate, koje vrste alata odabiru, kako procjenjuju njihov utjecaj na učenje jezika te s kojim se izazovima susreću. Učitelji su ispunjavali strukturirani online upitnik s pitanjima zatvorenog tipa i Likertovim skalama, a podaci su analizirani deskriptivno, uz usporedbu s europskim i međunarodnim dokumentima o digitalnom obrazovanju. Time je rad smješten u širi kontekst preporuka Europske komisije, UNESCO‑a, OECD‑a i okvira DigCompEdu, koji naglašavaju važnost odgovorne, etičke i pedagoški promišljene uporabe umjetne inteligencije u školama.​

Rezultati pokazuju da većina nastavnika umjetnu inteligenciju u nastavi koristi barem povremeno, no svakodnevna i sustavna primjena još je iznimka. Najčešće se koriste alati za izradu kvizova i vježbi te AI‑podržani video i prezentacijski alati, dok se tekst‑generatori, prevoditelji, generatori slika i adaptivne platforme upotrebljavaju rjeđe. Učitelji prepoznaju da takvi alati mogu olakšati uvježbavanje gradiva, individualizirati zadatke i učiniti nastavu vizualno i sadržajno privlačnijom.​

Većina sudionika smatra da umjetna inteligencija može barem umjereno poboljšati učenje jezika – posebno čitanje s razumijevanjem, slušanje, pisanje i opću motivaciju učenika za učenje njemačkog. Ističe se i potencijal AI‑a za podršku samostalnijem učenju i prilagodbu zadataka različitim razinama znanja, što je osobito važno u heterogenim razrednim odjelima. Učitelji, međutim, naglašavaju da je za kvalitetnu primjenu nužna jasna pedagoška svrha, a ne korištenje tehnologije „zbog tehnologije“.​

Istraživanje jasno pokazuje i brojne izazove: nastavnici upozoravaju na rizik prevelike ovisnosti učenika o AI alatima, tehničke poteškoće, pitanja zaštite podataka i autorskih prava te nedovoljnu uključenost AI sadržaja u kurikularne dokumente. Mnogi ispitanici navode da se ne osjećaju dovoljno kompetentno za napredniju uporabu umjetne inteligencije i da im nedostaje sustavna podrška i oprema u školama. Značajan dio nastavnika procjenjuje da od svojih ustanova dobiva samo djelomičnu ili vrlo ograničenu podršku pri uvođenju AI u nastavu.​

Unatoč tim poteškoćama, stavovi nastavnika prema umjetnoj inteligenciji u cjelini su pretežito pozitivni – većina smatra da je integracija AI u suvremenu nastavu jezika važna ili vrlo važna, uz naglasak da AI treba biti podrška, a ne zamjena za učitelja. Posebno je važno da vrlo velik broj sudionika izražava interes za stručna usavršavanja na temu AI u obrazovanju, što potvrđuje da su učitelji spremni učiti i razvijati se u ovom području. Ovaj nalaz otvara prostor za nove školske i međunarodne projekte usmjerene na razvoj digitalnih kompetencija nastavnika.​

Dobiveni rezultati mogu poslužiti kao polazište za planiranje školskih stručnih vijeća, radionica i projekata posvećenih odgovornoj i smislenoj integraciji umjetne inteligencije u nastavu njemačkog jezika i drugih predmeta.

Publikacija „Künstliche Intelligenz im Deutschunterricht – Erfahrungen und Empfehlungen aus der Praxis“ dostupna je na poveznici.